Lady of Aleksandrovac (Miladija), Venus de Župa (Grozdana), Madam de Vitkovo (Ružica) i Madame de Venčac (Kadivka) su pronađene 60-ih godina 20. veka na području Vitkovačkog polja, udaljenog 4 km od Aleksandrovca. Figure je prvi promovisao osnivač Zavičajnog muzeja Župe Miloslav Bondžić i u sklopu njegove veoma plodonosne aktivnosti figure sa Vitkovačkog polja su stekle svetsku slavu, kako na Svetskoj izložbi u Nici 1991. godine, tako i na izložbama u Danskoj i Velikoj Britaniji. U Zavičajnom muzeju Župe se čuva ukupno 24 figur(in)e koje pripadaju vinčanskoj kulturi.

Morbi vitae purus dictum, ultrices tellus in, gravida lectus.
I

storiju arheoloških istraživanja Vitkova su obeležile kratkotrajne kampanje, uglavnom zaštitnog karaktera. Emilija Tomić i Obrenija Vukadin 1969. i 1971. godine su vršile istraživanja, obuhvativši njima površinu od 126 m2 i definisale uobličile prve zaključke o lokalitetu. Emilija Tomić i Obrenija Vukadin Vitkovačko polje datiraju u 5500/5450 – 4500 god. pre Hrista, odnosno opredeljeno je u početak Vinča – Pločnik I sa elementima gradačke faze. Debljina kulturnog sloja iznosi u proseku 0,90. Analogije za nalaze sa Vitkova je materijal sa lokaliteta Žitkovac i Fafos – Kosovska Mitrovica, odnosno, Vitkovačko polje po karakteristikama materijala pripada kosovskoj varijanti Vinčanske kulture.

Nakon 20 godina, odnosno 1992. godine usledilo je prvo rekognosciranje Župe aleksandrovačke, koje je trajalo svega nekoliko dana. Kao podrška osnivanju Zavičajnog muzeja Župe (1991.) u Župu dolaze Nikola Tasić, Borislav Jovanović i Dušan Mrkobrad koji obilaze nekoliko lokaliteta, ali posebnu pažnju poklanjaju Vitkovačkom polju. No, arheološka istraživanja nisu nastavljena. Nakon novih 20 godina uslediće dve arheološke kampanje zaštitnog karaktera: pod rukovodstvom Dušana Raškovića, Marina Bugara i Gordane Čađenović, 2001. godine. Godine 2003. je organizovana izložba ,,Vitkovačko polje u praistoriji” u organizaciji Narodnog muzeja u Kruševcu i tom prilikom je objavljen katalog.

Projekat ,,Zaštitna istraživanja na trasi kanalizacije na lokalitetu Vitkovačko polje” je realizovan 2019. godine. Rukovodilac projekta je arheolog Gordana Čađenović, stručni savetnik dr Adam Crnobrnja. Ekipu pored rukovodioca čini arheolog Sanja Crnobrnja Krasić iz Zavičajnog muzeja Župe.

Istraživanja su trajala od 04.07. – 14.08. 2019. godine i tom prilikom je istražen prostor u dužini od 95,80m, u širini od 0,70m i sa različitim dubinama rovova.

venere-01

Rovovi 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 su se prostirali u pravcu sever-jug, a rovovi 8 i 9 u pravcu istok zapad, nastavljajući se upravno na rov 7. U rovovima koji su se prostirali u pravcu sever-jug je konstatovana sporadična pojava artefakata vinčanske kulture izmešanih sa recentnim otpadom. Stratigrafska situacija je bila jednostavna: ispod sloja humusa se nalazio sloj crne kompaktne zemlje sa izmešanim arheološkim materijalom i recentnim šutom ispod kog se nalazio sterilni sloj.

Trasa buduće kanalizacije je skretala u pravcu zapada i baš je na toj trasi se nalazio veliki orah. Uz naše moljenje da se ne ruši orah, projektant je pomerio trasu rova, gde smo mu rekli i to će zapravo biti ključni događaj za naš finalni rezultat – nalaz velike figure.

Rovovi 8 i 9 su istraživani uporedo i u rovu 9 je konstatovana drugačija stratigrafija nego u prethodno otkrivenim rovovima, jer se ispod ranije pominjanog sloja crne kompaktne zemlje pojavio sloj žute praškaste zemlje (tenje) a potom i kulturni sloj – sloj tamnomrke rastresite zemlje koji je sadržao veliku koncentraciju ulomaka keramike, pronađeni su kamena sekira i kameni nož. Na relativnoj dubini od 1,5m se pojavila voda, jer se pomenuti rovovi pružaju paralelno sa rekom Pepeljušom, na nekoliko metara od obale.

venere-02

U daljem toku istraživanja je nastavljeno definisanje stratigrafske situacije u rovu 8 i na relativnoj dubini od oko 1m je konstatovano da je rov presekao vinčansku kuću i to u dužini od 5,5m od istočnog profila. U drugom delu rova, ka zapadnom profilu se naišlo na isti sloj tamnomrke rastresite zemlje sa velikom koncentracijom pokretnog materijala, kao u rovu 9, i opet se na relativnoj dubini od 1,5m pojavila voda. U istočnom delu, na prostoru pretpostavljene kuće se kopalo u sloju crvene glinovite zemlje sa tragovima gareži. Na 1,2m od istočnog profila otkriveni su ostaci peći, koja se sastojala od podnice, zatim 20cm lomljene keramike a potom sloja zapečene zemlje debljine 1,5cm. Pronađena je velika količina ulomaka keramike, kamene alatke, jedno koštano šilo, fragment zoomorfne figurine i kameni žrvanj, dimenzija 60 x 30cm.

Najveće iznenađenje se dogodilo poslednjeg dana kampanje. Na 3m od istočnog profila su pronađeni fragmenti dveju monumentalnih vinčanskih figura. U toj grupi nalaza pronađen je torzo, fragmenti glave, postolja i jedna noga od jedne figure i ruke, noge i deo postolja druge figure, na relativnoj dubini od 1,2m.

Dakle, preciznije govoreći o najnovijim nalazima monumentalnih figura u Vitkovu možemo reći sledeće: fragmenti dveju sedećih figura su pronađeni izmešani na malom prostoru, na oko 0,5m2, između peći i žrvnja, u sloju crvenkaste glinovite zemlje. Nakon uklanjanja fragmenata figura konstatovan je intenzivan sloj pepela i gareži. Na ovom sloju su obustavljena istraživanja i celokupan prostor je konzerviran do sledeće arheološke kampanje u kojoj će se pristupiti celovitom istraživanju vinčanske kuće koju je presekao rov 8.

Prva figura je pronađena skoro u celosti, odnosno nedostaje samo jedna noga (za koju postoji mogućnost da će biti pronađena kada se proširi iskop) i fragmenti sedalnog dela. Procenjena visina figure je oko 55cm. Pronađeno je ukupno 35 ulomaka figure od čega je torzo sačuvan u celosti (visina 24cm, širina 24,5cm), masivan i težak (2600gr), debelih zidova sa šupljinom kroz sredinu tela. Može se uočiti da je torzo ,,noseći” element figure, s obzirom da su ostali ulomci tanjih zidova i evidentno su bili nalepljeni pre pečenja na torzo. Što se tiče ukrašavanja, površina je glačana i ukrašena urezanim linijama, od vrata preko grudi do struka se ukrštaju dve prave linije u obliku slova X, ramena su ukrašena zaobljenim linijama i čini se da je u pitanju odevni predmet koji je imao pufnaste rukave, koji se završavaju na samim laktovima, tri urezane uspravne, paralelne linije se nalaze na stomaku. Ruke su položene na bokove, vide se po četiri prsta obe ruke i ukrašene sa po sedam urezanih paralelnih linija. Na leđima i kod ruku su sačuvani tragovi bojenja crvenom bojom i to tako da je bojena svaka druga traka između urezanih linija.

Kada govorimo o ulomcima glave, sedam je ulomaka petougaonog lica i šest ulomaka temena i potiljka. Lice ima naglašene jagodice, dugačak, vitak nos i blago zaobljenu bradu. Oči su ispupčene, uokvirene urezanom linijom, snopom gustih urezanih linija u vidu trepavica iznad očiju i sa po tri urezane linije ispod očiju. Nos je uokviren urezanim linijama i jedna linija se nalazi po sredini nosa. Usta nisu naznačena. Od trepavica polaze zaobljene urezane linije koje idu do temena koje je kalotasto i naglašeno jednom kružnom, urezanom linijom. Ulomak potiljka ima dva dugmetasta ispupčenja na mestu gde bi se nalazili mastoidni završeci.

Postolje, odnosno klupa na kojoj se nalazila prva figura se sastoji od četiri fragmenta, dve ravne neukrašene ploče (14 x 8 x 0,8cm i 13 x 9 x 0,8cm) i dva fragmenta sedalnog dela sa tri dugmetasta ispupčenja. Fragmenti sedalnog dela zatvaraju osnovu torza, odnosno šuplji su kada se samostalno posmatraju. Ostali fragmenti predstavljaju delove butina i pronađena je jedna cela noga (12,7 x 3,5cm) sa nesrazmerno malim stopalom, koja je neukrašena. Figura je rađena od dobro prečišćene zemlje, oker boje pečenja. Na figuri nisu istaknute polne osobenosti. Izgledom asocira da predstavlja visoku i vitku osobu. Moglo bi se reći da su ramena prenaglašena, ali ostaje otvoreno pitanje da li se radi o odevnom predmetu ili o naglašavanju mišića odnosno snage, što bi moglo asocirati na mušku osobu.

Pored pomenute figure pronađeno je sedam ulomaka druge sedeće figure, odnosno dve ruke, dve noge i tri ulomka postolja. Ruke i noge su ukrašene urezanim linijama i noge su manje vitke i kraće (10 x 5cm) u odnosu na prvu figuru. Postoji mogućnost da se nedostajući delovi pronađu prilikom proširenja iskopa. Figura je rađena od dobro prečišćene zemlje, crvene boje pečenja.

Svi nalazi koji su pronađeni u toku ove kampanje pripadaju periodu mlađeg neolita odnosno vinčanskoj kulturi. Svojim osobenostima kada je u pitanju ukrašavanje i predstvaljanje lica pripada kosovskoj varijanti vinčanske kulture i najbliže analogije predstavlja figura iz Predionice kod Prištine, čuvena ,,Boginja na prestolu”.

Nakon završenog projekta rekonstrukcije i konzervacije vitkovačke figure i niza fizičko-hemijskih analiza, figura će biti predstavljena širkoj javnosti u svoj svojoj lepoti i monumentalnosti i proslaviti i Vitkovo i Župu i Rasinski okrug i Srbiju jer sa svojih 54cm visine predstvlja najveću praistorijsku figuru rađenu od pečene zemlje.

Sanja Crnobrnja Krasić, viši kustos arheolog

Čudesne župske figurine

Pod pojmom Župa danas podrazumevamo pitomu kotlinu u centralnoj Srbiji, ušuškanu između najlepših srpskih planina Kopaonika, Željina, Goča i Jastrebca. Reči čuvenog srpskog i jugoslovenskog književnika, Stanislava Vinavera, zapisane pre 95 godina, najbolje dočaravaju ovaj božanski kutak: „Ovde, ka Župi, bezbroj se planina zaputio; nebrojene kose ovde su našle mir. Tako od venaca gorskih sa svih strana ovde kao da dopiru, ublažujući se u skladne brežuljke, poslednji tihi valovi. Ovde se ne talasa zemljište, ovde se ne ustremljuje zemlja u polete, već ovde kao da pristižu iz celog jednog sveta brda i litica blagi i ljupki šapati. Sve kamenje, svi kameni prkosi doplivali su na tihim talasima da se ovde odmore. Ovde je kao neki vrt pripitomljenih planina. Kao da je hiljadu teških golemih vrhunaca ovde se najzad našlo u odmoru, ovde našlo svoj pitomi ritam. Po tome zaboravu brda pružili su se u blagom zelenom ritmu vinogradi čije čokoće, ispod ono malo lišća, sakriva crne i žute teške plodove. Sakriveni su, lišće je tu da ih sakrije, kao da ničem više i ne služi, i kao što treba govoriti o smokovom lišću kad se krije nagost, tako treba o lišću vinovom koje krije plodnost. Čudna nabrekla plodnost ukroćenih strašnih brda crni se i žuti se ispod zelenog lišća…“

Upravo u centralnom delu ovog prostora, koji je na velikog pesnika ostavio nezaboravne impresije, se pre 7000 godina razvijalo naselje neolitske kulture, koja je predstavljala jednu od najvažnijih etapa u razvoju ljudske civilizacije. To naselje je danas u nauci poznato kao Vitkovačko polje, koje se prostire na prostoru udaljenom četiri kilometra od Aleksandrovca, na današnjem regionalnom putu ka Kruševcu, na površini od preko 120 hektara. Bilo je jedno od najznačajnijih naselja vinčanske kulture (5500 – 4500 p.n.e.) na prostoru Balkana.

Ovo je period razvoja čovečanstva u kome su se desile mnoge evolutivne stvari za čovečanstvo, pre svega ljudi su počeli da se bave poljoprivredom i pripitomljavanjem životinja i biljaka. Važne karakteristike ovog razdoblja su i izrada grnčarije, prelazak na sedelački način života, samim tim i funkcionalnija i raskošnija gradnja kuća i okućnica. U vinčanskoj kulturi gotovo da nisu pronađeni tragovi ratovanja, živelo se od svog rada i nije postojalo veće socijalno raslojavanje. Arheolozi često ovaj period nazivaju zlatnim dobom ljudske istorije. Javlja se religijska svest i prva umetnost, a kao najočigledniji primer tog spoja su stotine pronađenih figurina sa brojnih lokaliteta u zemljama centralnog Balkana.

Najimpozantniji primerci vinčanske kulture, pronađeni su upravo ovde, u Župi. Krajem šezdesetih godina XX veka na Vitkovačkom polju sasvim slučajno su pronađene četiri figurine koje su godinama čuvane u osnovnoj školi u Aleksandrovcu a potom u Zavičajnom muzeju Župe, koji je otvoren 1991. godine. Ove figurine sa mnoštvom drugih predmeta od pečene zemlje, predstavljaju dela prvih zemljoradnika ovih prostora a i danas, hiljadama godina kasnije, u Župi je upravo zemlja suština postanka i opstanka.

Vita-venera

U okviru velike svetske izložbe, „Eva i snovi“ sa tematikom žene u praistoriji, koju je organizovao muzej Terra amata iz Nice (Francuska), župske figurine su među desetinama drugih iz čitavog sveta, bile izlagane kako u pomenutom, tako i u drugim evropskim muzejima: Muzeju u Šefildu, Britanskom kraljevskom muzeju, Danskom kraljevskom muzeju…

Godinama kasnije, na sajtu muzeja u Nici, među 12 najpoznatijih svetskih venera, nalazila se i jedna iz Župe, Lady of Aleksandrovac. Bila je u društvu planetarno poznate Vilendorfske venere, zatim egipatske Nagade i figurina iz Japana, Francuske, Estonije…

Na pomenutom putovanju figure su dobile svoja imena: pored Lady of Aleksandrovac, tu su i Madam de Župa, Venus de Vitkovo i Madam de Venčac. Od 2009. godine figurine dobijaju „domaća“ imena: Miladija, Ružica, Grozdana i Kadivka.

Madam-de-Vencac

Profesor istorije i osnivač Zavičajnog muzeja Župe, pokojni profesor Miloslav Bondžić, ukazivao je još šezdesetih godina prošlog veka na značaj lokaliteta Vitkovačko polje. Ponajviše njegovom zaslugom, lokalitet se od 1969. godine nalazi pod zaštitom države. Te godine, arheolozi Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva i Narodnog muzeja Kruševac izveli su arheološku kampanju i pronašli veliku količinu atraktivnog materijala. Godine 1971. su izvršena poslednja ozbiljnija istraživanja lokaliteta Vitkovačko polje.

Iako se pola veka znalo da je ovaj lokalitet bio važno središte vinčanske kulture, pokušaji da se on sistematski istraži bili su bezuspešni. I pored decenija upornog ukazivanja nadležnim institucijama na značaj istraživanja, prvo od strane profesora Bondžića, a potom i njegovih naslednika u muzeju, nije bilo ozbiljnijeg pomaka. Sve je svedeno samo na par kratkih kampanja koje su finansirali ljudi koji su planirali gradnju na lokalitetu, a imajući u vidu da je on pod zaštitom, imali obavezu da na površini na kojoj grade, angažuju arheologe da obave zaštitna istraživanja.

Upravo prilikom zaštitnih arheoloških iskopavanja za potrebe prolaska lokalne kanalizacije, 12. avgusta 2019. godine, u kampanji kojom je rukovodila arheolog Narodnog muzeja Kruševac Gordana Čađenović, poslednjeg dana istraživanja, arheolog Zavičajnog muzeja Župe, Sanja Crnobrnja Krasić otkrila je, posle tačno 50 godina, još jednu, najmonumentalniju do sada, statuu vinčanske kulture.

Lady-of-Aleksandrovac

Ovaj pronalazak je odjeknuo toliko da i sami nismo bili pripremljeni za takvu medijsku lavinu koja se tih vrelih avgustovskih dana slivala ka Župi. Ne postoji štampani i elektronski medij koji nije preneo ovu vest. Sve televizije sa nacionalnom frekvencijom su napravile reportaže a u gostima smo imali i BBC na srpskom, Al džaziru, Slobodnu Evropu i mnoge druge. Vest su objavili i mnogi inostrani mediji.

Ministar kulture, gospodin Vladan Vukosavljević, posetio je lokalitet nekoliko dana posle otkrića i otvorio vrata Ministarstva kulture i informisanja za višegodišnje finansiranje arheoloških istraživanja na Vitkovačkom polju. Svi mi, koji smo svoj radni vek posvetili istraživanju i prezentaciji ogromnih potencijala Župe, presrećni smo zbog toga, jer smo ubeđeni da će Vitkovačko polje svetskoj nauci doneti velika otkrića. Nadamo se da će ljudi koji vode opštinu, u vremenu pred nama, iskoristiti ovaj lokalitet od svetskog značaja na pravi način i da će moći da valorizuju ovaj potencijal u turističkom smislu, u promociji Župe.

Važno je da pomenemo da je tim priznatih stručnjaka uradio restauraciju i konzervaciju poslednje pronađene župske statue, primenivši savremeni, multidisciplinarni pristup konzervaciji, kako bi ovom veoma važnom istorijskom artefaktu obezbedili najviši stepen zaštite. Uz pomoć Ministarstva kulture i informisanja, u prilici smo da ove godine rekonstruišemo naš muzej, ali i digitalizujemo statuetu sa Vitkova. Očekuje se njena prezentacija početkom marta u Aleksandrovcu.

Završićemo ovaj tekst onako kako smo i počeli, na koji način je Župu video još jedan velikan naše nauke, akademik, prof. dr Nikola Tasić, direktor Balkanološkog instituta SANU, sekretar SANU i član Evropske akademije nauka u Strazburu: ,,Imamo sreću da živimo na teritoriji, na kojoj su mnogi nepoznati narodi ostavili dragocenosti kroz svoje delatnosti. U tome je Župa aleksandrovačka u svemu originalna. Treba samo videti u čemu je sve Župa dala svoj doprinos epohi, odnosno kulturi neolita, svojim čudesnim boginjama. To je bez sumnje ideološki koncept o svetu, ljudima i stvarima i o položaju čoveka u prirodi. To je nastalo u Župi, u središtu Srbije”.

Ivan Brborić, muzejski savetnik, Direktor Zavičajnog muzeja Župe – Aleksandrovac