U gornjem toku reke Rasine, na periferiji sela Pleš u opštini Aleksandrovac, nalazi se manastir Svetih besrebrenika Kozme i Damjana. Današnji kompleks sa crkvom i konacima novijeg je datuma. Sagrađen je između 1996. i 2003. godine na mestu gde je prema predanju još u XV veku postojala bogomolja čija se izgradnja pripisuje Nemanjićima.

Morbi vitae purus dictum, ultrices tellus in, gravida lectus.

PODIGNUT

u XV veku

STIL GRADNJE

moravska škola

S

matra se da je manastir svetih Vračeva (lekara) Kozme i Damjana u selu Pleš podignut oko 1420. godine i njegova izgradnja vezuje se za Radiča Postupoviča vladara koji je sagradio srednjevekovni grad – tvrđavu pod nazivom Koznik u neposrednoj blizini manastira. Prema predanju, manastir je bio aktivan do 1901. godine, kada je velika poplava znatno oštetila manastirski konak, pomoćne objekte i crkvu, i samim tim isključila svaku mogućnost da tadašnje monaštvo nastavi život u ovoj svetinji. Verovatno da su to bila i teška vremena, doba nemaštine, pa je tadašnje monaštvo moralo da se premesti u drugi manastir, zbog nemogućnosti da se oštećeno popravi“, kaže otac Damaskin, iguman manastira svetih Vračeva Kozme i Damjana.

Nakon toga Pleš je dugi niz godina bio bez svetilišta, sve do 1939. godine kada su seljani podigli manju crkvu. Na porušenim temeljima prvobitne crkve, meštani sela Pleš na čelu sa deda Rajkom Kovačevićem su 1939. godine sazidali novu. Podigli su nisku crkvu od kamena, pokrivenu crepom „na dve vode“, da bi im nova bogomolja služila za verske potrebe i okupljanja na saborima za Mladence 22. maja i za Duhove kada je litija sela. Ta niska mala crkva je u stvari tipična planinska crkva kakve se često sreću u ovim krajevima. Niska da bi mogla lako da se zagreje i da bi bila toplija narodu koji dolazi zimi na liturgiju. Tačno 102 godine je ovaj manastir bio bez monaštva, ali pod stalnim starateljstvom nadležnih paroha, sveštenika koji su služili u njemu nekoliko puta godišnje i tu pričešćivali narod u onim vremenima bezbožništva komunističke vladavine“, objasnio je iguman.

ples_02

1996. godine među meštanima se ponovo javila želja da se manastirska crkva obnovi jer je krov pokriven crepom potpuno propao. Osnovan je crkveni građevinski odbor po blagoslovu episkopa žičkog Stefana, urađen je predlog nacrta kako će izgledati nova crkva na osnovama stare i otpočeti su radovi. Na staroj crkvi sklonjen je krov sa crepom i dozidana je kupola sa malim zvonikom u sklopu crkve. Dug je spisak priložnika koji su svojim novčanim ili materijalnim sredstvima pomagali obnovu ovog manastira. U sklopu manastira 2003. godine sazidan je konak sa svim potrebnim prostorijama i tako su se stvorili uslovi da neko od monaštva dođe i započne život i služenje u ovoj svetinji.

Osvećenje nove crkve i konaka upriličeno je 2003. godine. Iste godine, u septembru u Pleš je iz manastira Studenica došlo tročlano bratstvo na čelu sa jeromonahom Damaskinom i započelo monaški život u ovoj svetinji na radost svima. Od tada je ova svetinja otvorena za sve putnike namernike. U nekim manastirima slikaju ikone, pletu brojanice, rade duborez, prave krstiće, prave tamjan, bave se pčelarstvom ili imaju neke druge delatnosti i od toga se izdržavaju. Ovde u Plešu bratstvo ima paletu svojih proizvoda, ponešto i od saradnika. Sve je izloženo u njihovoj manastirskoj prodavnici.

ples_03

„Manastir je u podnožju tri planine (Goč, Željin i Kopaonik), sklonjen u svoju tišinu, a opet blizu svega. Od Aleksandrovca je udaljen 18, od Brusa 16, a od Vrnjačke Banje 31 kilometar, i to je jedan od razloga što je preko leta prilično posećen. Za ovih 17 godina koliko je prošlo od obnove manastira stiče se utisak da i samo selo Pleš sve više prerasta u vrlo posećenu versko-turističku atrakciju Gornje Župe. Sve više meštana se bavi ugostiteljstvom, seoskim turizmom, sve te aktivnosti u selu je spontano pokrenuo novoobnovljeni manastir. Ovde vikendom dolaze izletnici, prošetaju po prirodi, svrate u manastir da se pomole, upale sveću“, objašnjava iguman manastira u Plešu.

ples_04

Po izgledu crkve i dvorišta sa negovanim travnjacima, sređenim stazama i mnogo cveća, stiče se utisak da je domaćinski odnos prema manastirskom zemljištu u prvom planu. U tom poslu, kao i u svakodnevnim poslovima na manastirskom imanju, bratstvu pomažu meštani kojima je ovaj hram drugi dom. Meštani se priteknu u pomoć kada se obeležava manastirska slava Sveti Vrači (14. jul) kada bratija manastira dočekuje i ugosti veliki broj vernika.

ples_05

Tekst preuzet sa: jobsstatus